Pamtim je i dalje onako nasmijanu, prelijepu, onaj njen nacin na koji me gleda. Mrzila je zimu, cak smo znali drhtat, ali nije nam bilo vazno, sjeli smo na stepenice, i zagrlili se. Tu noc je zaista bila prelijepa. Mislim da ne postoji ljepsa od nje, bar za mene. Uvijek bi mi se njezin osmijeh, pogled uvlacio u sjecanja. Pomislih u sebi boze koliko je samo volim. Nikada nebi mogao objasnit nas, ono nase sto smo imali. Promjenili smo se, nismo vise ona djeca kao sto smo nekada bili. Ona je ostala i dalje najljepsa, sa svojim prelijepim osmijehom, i sa svojim prelijepim ocima koje vise nemaju onaj sjaj. Nije se ni malo promjenila, ostala je moj nemiran san u mirno doba noci. Jednom su mi rekli da je pamte po onome koliko sam je volio, gledajte ja nisam dobra osoba, ali ona me cinila boljom osobom, ona je bila najbolje od mene. A ja? Ja sam joj nastavio posvecivat jedan dan u mjesecu. Gledajte ja sam sve svoje snove ostvario u voljenu samo jedne zene. Ostala je moj uzdah i moje pijane noci.
